Pjesnik u duši
Virgilije je pisao pjesme od rane mladosti te ih je povremeno od 1953. godine objavljivao u "Novinama mladih", "Poletu", "Književnim novinama" , "Forumu", "Odjeku" i "Les letres francaises", a redovito je pisao i svoj dnevnik. Mnoga poznata hrvatska književna djela preveo je na francuski jezik. Jedna zanimljiva činjenica iz Virgilijevog školovanja je da je radije odlazio na "Književnu tribinu petkom" i govorio da je tamo više naučio nego li na predavanju. Pjesnički uzori bili su mu Dante, Villon i La Fonraine, a neki od prijatelja Ezra Pound, Pablo Neruda, Samuel Becket, Antun Gustav Matoš, Tin Ujević, Dragutin Tadijanović i mnogi drugi.
"Ibi, ljubavi moja", 1980.
Prva Virgilijeva knjiga poezije na hrvatskom jeziku. Cijela je knjiga intimna slikovnica riječima "naslikanih" nježnim slikama sna o djetinjstvu, ljubavi i prirodi.
PET JABLANOVA
Jednog je zasadio djed
kad je majka rodila oca
Dva je zasadio stric
kad je djed oženio sina
Dva je zasadio otac
kad je majka rodila petog sina
Otac je imao pet sinova
Sad ima sina i pet jablanova.
|
HTJEDNETE LI POTRAŽITI
Htjednete li potražiti
Moju riječ,
Okrenite se suncu
Htjednete li znati
Gdje se nalazim
Pogledajte zemlju
Htjednete li čuti moj glas
Široko otvorite oči
I promatrajte krošnje lipa
Sve dok drhtanje srca vašega
Ne bude pjesma
Poželite li biti sa mnom
Sjednite na kamen i šutite.
|
IZ KAMENA ĆE RASTI
Iz kamena će rasti
Nebo
Kao što sad
Raste tišina
Biti ćemo
U zagrljaju mjesečine
Kad prolaznici
Sjednu na kamen
I kažu
Tko smo
Zapravo mi...
|
SAGORIJEVATI
Sagorijevati
kad se zlato njiše
u krošnjama
Jesen prska zrelim danom
ljubav lastavica,
tuga nestaje
drhti...
Sagorijevati
na ponjavama
lišća
i nestajati u žaru
vrelih boja...
|
"Kad pjesma lice tvoje biva", 2003. posvećeno Danielli
Prvotni motiv ove zbirke pjesama je svakako ljubav - u prvom redu muškarca prema ženi, a također i prema bliskim mu ljudima i kamenu hercegovačkog zavičaja, koji se u srcu skitnice i kozmopolita čvrstih korijena, istančanom lirskom osjećajnošću miješa sa horizontima velikih svjetskih gradova.
NEDOHOD
****
Jezero guta
Mrak
Jedan korak
Prema tebi
Dvogolas u duši
Nedohod
U ogledalu
Jezero pije
Dva prostora
Zauvijek
Zjape
Bez tebe
I mene.
|
PREMA TEBI ....
Maštu umor briše
Jekom tišine shrvava tijelo
Da gologrudi spas
Zavitlanom tijelu
Ukaže vertikalu
Rascijepljenih vidika ....
|
IMA JEDNO DRVO
Ima jedno drvo u parku Monsourie
Dvjesto godina staro
- pod njega dođem
Čitati starog Tina
Zagledati se u prostranstva neba
Izvihorim iz sebe
Svjetla
- u prostranstvo leta.
Kažem
Ima jedno drvo
Dvjesto godina cvjetanja,
Ljulja se nebo u grozdovima
Žutih
Plavih
I ljubičastih boja
Putniče
Ako navratiš u Paris
Ima jedno drvo
Uraslo u sunce
I spokojstvo vjetra ...
|
I BIT ĆEMO ...
Kad zebnju sahranimo u memoriju
Pružit ćemo dlanove
Lastama u proljeće
Da proljetujemo
U nježnostima trava tvojih
Zagrljeni nebesima njenim
Dozivat ćemo se prstima uraslim u vjetar
I biti ćemo vječni...
|
"SRK", 2016.
Ovo je zbirka od četrdeset lirskih pjesama iz slikarove bilježnice ilustriranih njegovim slikama, koje je 2016. godine posmrtno objavila zagrebačka naklada “Ceres” u suradnji s pjesnikovim nećakom. Uzmimo „srk“ autorovih misli i zavirimo u njegovu dušu.
|
Sutra,
Kad me više tu ne bude,
Tko će otvoriti ovaj notes
I pročitati riječi
Koje je moja ljubav pisala...
Ljubav nam je dala
Sve.
I bez nje smo ništa.
Sutra kada uđeš
U moje linije,
Nepoznati putniče,
Sjeti se,
Da sunce,
Koje te grije,
I prije je grijalo sve one
Koji su prije tebe bili
U svim prostorima.
|
U prah pastela
danas sam unio Tvoj osmijeh.
U pozadini pejzaža
koji raste u duši
ruke tvoje razgranate.
Zbunjen sam
pred autoportretom
koji podrhtava u razgolićenom svjetlu.
Buncam.
Nikako da nađem Riječ
iz koje će niknuti
boja obraza Tvoga,
da izmami tugu moju.
Danas sam unio
Lice Tvoje
u prah pastela
i zaokružio datum Sutra!
|
Jutros si obrisala lice svoje
u mom snu,
i rekla:
„Za dan Radosti to učinih,
Ile.“
U mojoj duši praznina
pretvara linije
u Tvoje nježne prste.
Kroz moju sijedu kosu
provlačiš ih
i govoriš:
„Ne daj da praznina
guta Tvoju dušu.
Ja sam tu.
Pogledaj liniju koju si
ucrtao jutros u Teku.“
|
Prošlost daleka
dolazi u ovaj kraj
gdje me zaokuplja jedan krajobraz.
U toj prošlosti svjetlo je sutrašnje
koje mi daje snagu
da putujem,
da crtam likove,
da povlačim linije,
ZA RADOST.
Tko te može razumjeti
iz daleke prošlosti.
Šapuće jedan glas
Tvoje ime.
Ljudi, volite se više od svih
Ljubavi!
|