Bez naslova VII, 1966. Na bakropisu su vidljiva dva plana – donji, u kojem se linearno niže grad iza kojeg zalazi crveno sunce i gornji plan, u kojem se u obliku cvjeta, kao u nebeskom prostranstvu nižu prikazi gradova i brojnih ljudskih likova.
Metamorfoza jednog sna, 1972. Na crnoj pozadini, kao u divovskoj čaški bijelog cvijeta vidimo more, sunce, biljni i životinjski svijet, točkice i mjehuriće koji se kreću prema gore, kao da će izletjeti iz čaške.
Finale, 1970. Prikazom dominira žuto sunce koje izvire iz zemlje i izdiže se iznad nje. Sredinom slike, na granici između predmetnosti i apstrakcije, poput brda u pejzažu isprepletena su ljudska tijela.